utorak, 09.05.2006.

Pjesma dana (09.05.2006.)



NESTALI

Njezine ledene ruke
diraju bešćutnost mog pogleda,
kao stvorovi u paukovoj moći
zaplićemo se u mrežu života
i tonemo...
Krakovi skršene svjetlosti
spuštaju se na naša lica,
vrelina sumraka krade nam želje,
crveni cvjetovi mirisima
guše našu stvarnost...
plešemo na vjetru,
ljuljamo se,
drhtimo na rubovima,
tek sjene smo u vašim očima...
krade mi osmijehe
svojim otrovnim poljupcima,
zatvara oči
neponovljivim lažima...
naizgled siguran u njezinom naručju,
gušim se...
poput zmije obavija se oko mog bića
i ne odlazi...
Želim da nestane,
ali moje usne i dalje
izgovaraju njezino ime...
Leptiri na crnom nebu???
Ne, šišmiši...
Zapliću se u naše misli,
pozivaju na predaju...
Zar vrijeme je??
Raspadnuti leševi,
duboko pod zemljom sad smo,
u carstvu crva,
u nemilosti mraka...
Dosegnuvši konačni stupanj
ljudskog postojanja,
ubili su nas...

| 18:48 | Komentari (17) | Isprintaj | #