LJUBAV POKREĆE SVIJET.........
Tihim bespućima sumornih strana
Izgubljeni u posljednjim smirajima dana
Lutamo......
Tražimo draga lica, srodne duše..
Puštamo da nas nosi rijeka gradskih svjetala,
Koja se ulijeva u ocean nemira...
Pričamo o sreći, o ljubavi,
Tražimo oslonac,
A u biti samo tražimo nekoga da nas riješi patnje,
Da nas riješi boli koja ubija...
Postajemo robovi grada,
Robovi vlastitih sebičnih želja, prohtjeva, zabluda.....
Sanjamo o oslobođenju, o nekom novom životu,
O životu u ljubavi......
A što mi očajne duše dajemo????
Mi ljubav tražimo, a patnju dajemo....
Želimo sve, a izgubiti ne želimo ništa....
Što smo mi, što smo postali?
Gdje je nestala ljubav....?
Mislimo da se sve može kupiti,
Ali ne može ono najvažnije......
Ljubav koja pokreće svijet......
|