Slomljena Srca

Eto, budući sam se zadnje vrijeme baš raspisao previše sa svim mogućim postovima, da malo skratim sve te moguće priče i smanjim broj unosa poradi lakšeg praćenja i komentiranja.. Kome se svidjelo, kome ne, u svakome slučaju možete iznijeti svoje komentare ovdje..

Tema dana, kao što u naslovu stoji: Bojimo se ljubavi? Vrlo delikatno, ali nadasve istinito u nekim slučajevima..
Tko ne sanja o tome da se iskreno zaljubi? No, unatoč tomu, mnogi se ljudi ne mogu prepustiti ljubavi i time gube priliku da budu sretni. Ti se strahovi mogu pobijediti. Kako? Puštajući osjećaje da zavladaju u nama i oko nas, moj je savjet!
Ako je riječ samo o laganoj uplašenosti zbog toga što se u životu trenutno događa nešto novo, nepoznato i veliko, bit će potrebno samo malo više hrabrosti kako bi se otpustile kočnice i prepustili se ljubavnom zanosu. No ako se razlozi straha temelje na nekim obiteljskim problemima iz prošlosti, možda će trebati malo više vremena i strpljenja. No katkad nije jednostavno shvatiti, bez ničije pomoći, neka vlastita destruktivna ponašanja. Tu pomoć mogu pružiti dobre prijateljice ili najbolji prijatelji ili netko od odraslih kome vjeruješ i tko će biti uz tebe, tko te sigurno neće iznevjeriti. Ako su ta iskustva iz prošlosti ostavila duboke rane, možda je najkorisnije potražiti stručnu psihoterapiju. Važno je da se uspostavi dobar odnos sa samim sobom, da se uvjeriš da zaslužuješ ljubav.
A ako je strah usmjeren na seks?
U početku ga se svi pomalo boje i to je prirodno, jer je riječ o potpuno novom iskustvu. Tjelesna ljubav u sebi ima moć koja može biti fanstastična, ali može i uplašiti. Ako je tako, onda nije baš lako potpuno se prepustiti. Treba se prisjetiti da je otkrivanje seksualnosti (i mogućnosti opuštanja u intimnim odnosima) nešto što se da naučiti i poboljšati iz dana u dan.
Toliko o toj temi, a za kraj nezaobilazna pjesmica:

Moj svijet

Na poljima mojih snova
sreća ne nestaje.
Na brdu moji snova
zastava mira vijoriti ne prestaje.
Pod nebom mojih snova
ljubav vječno vlada
i djeca pod tim nebom
zauvijek ostaju mlada.
Na livadama mojih snova
cvijeće ne vene, potok ne presušuje
na njima kao da svijet ostaje.
U mojim snovima nemira nema
u njima svi žive bez problema.
Kad bi u stvarnosti bio takav svijet,
kad bi sličio kao ovaj na mlijeko i med,
svi bi ljudi sretniji bili,
ne bi se takvom svijetu samo
nadali, oni bi ga živjeli!!

-Josip-

Ps. Uživajte u životu...